Jedno od najčešćih pitanja sa kojim se stomatolozi u svojoj praksi susreću kada je reč o zubnim mostovima je upravo koliko zuba može da nadoknadi most?

Ukratko, most može da nadoknadi jedan ili dva vezana zuba, s tim da je neophodno da sa svake strane prostora koji je neophodno popuniti mostom mora postojati po jedan zdrav zub (ili implant).

U ovom članku ćemo objasniti pojam zubnog mosta, kao i njegovu upotrebu u savremenoj stomatologiji.

Šta je zubni most?

Prirodni zub čoveka sastoji se iz dva osnovna dela: korena zuba koji se nalazi u viličnoj kosti, i krunice zuba, odnosno vidljivog dela zuba.

Do gubitka zuba može doći iz najrazličitijih razloga, od uznapredovalog karijesa ili infekcije zuba, preko infekcije desni, pa sve do traume i specifičnih zdravstvenih stanja pacijenta.

Srećom, savremena stomatologija ima rešenje za stanje bezubosti nezavisno od uzroka.

Uloga veštačke zubne krunice, koja može biti izrađena u potpunosti od keramike (bezmetalna krunica) ili od kombinacije metala na koji je izlivena keramika, jeste da nadoknadi zub koji je oštećen u većoj meri.

Ovo podrzumeva brušenje spoljašnjeg dela zuba i cementiranje krunice na prirodni zub pacijenta.

U slučaju kada dođe do gubitka korena zuba, ili je zub u tolikoj meri oštećen da se za njega ne može vezati krunica, neophodno je odabrati druge načine nadoknade zuba.

Tada je neophodno doneti odluku da li će bezubost biti tretirana zubnim mostom, ili ugradnjom implanta.

Zubni most je zapravo niz od tri ili četiri krunice, gde se po jedan član niza sa svake strane cementira za zdrave zube, dok jedan ili dva člana u sredini nadoknađuju prazan prostor koji je stvoren gubitkom zuba.

Kako bi ceo protetski rad bio stabilan, čvrst i dugotrajan, zubni mostovi mogu da nadoknade najviše dva vezana nedostajuća zuba. 

Problem se javlja ukoliko je potrebno nadoknaditi više zuba, ili prostor koji je potrebno nadoknaditi zubnim mostom nije okružen sa po jednim zdravim zubom za koji bi most bio fiksiran.

U tom slučaju, neophodna je ugradnja najmanje jednog zubnog implanta.

Zubni implanti, za razliku od krunice koja je vidljivi deo zuba, menjaju prirodni koren zuba, i nakon hirurške ugradnje u viličnu kost preuzimaju ulogu prirodnog zuba kod pacijenta.

Nakon srastanja u kost pacijenta, zubni implant može se opteretiti krunicom ili zubnim mostom.

Velika prednost zubnih implanata u odnosu na mostove jeste znatno duži životni vek, veća stabilnost i sprečavanje gubitka zubne kosti do koje neminovno dolazi po gubitku prirodnog korena zuba.

Glavna, praktično jedna mana implanata jeste njihova cena, koja je znatno viša u odnosu na rešavanje bezubosti zubnim mostom.

Pacijentima u Srbiji na raspolaganju je veliki broj različitih proizvođača i vrsta implanata, uključujući i mini implante, koji mogu da se ugrade na mestu manjih zuba, a povoljniji su, i zahtevaju kraći post-operativni period.

Zaključak

Zubni mostovi mogu da nadoknade jedan do dva vezana nedostajuća zuba pacijenta. 

U slučaju da je potrebno nadoknaditi više vezanih zuba, ili da okolni zubi nisu u stanju da nose zubni most, preporučuje se ugradnja implanata koji bi podržali kompletan protetski rad, i u ovom slučaju govorimo o kombinovanom protetskom radu.

U slučajevima kompletne bezubosti vilice, moguće je ugraditi četiri do šest implanata koji bi nosili fiksni protetski rad nadoknađujući sve zube pacijenta.