Category: Kultura

  • Počeci moderne umetnosti: Impresionizam, neoimpresionizam, simbolizam

    Počeci moderne umetnosti: Impresionizam, neoimpresionizam, simbolizam

    -Impresionizam

    Umetnički pravac koji je nastao u francuskom slikarstvu između 1860. i 1870. godine kao reakcija na realizam. Poznati francuski pisac Emil Zola je slikovito opisao nastanak i karakteristike ovog umetničkog pravca “Nama treba sunca, slobodnog vazduha, jedno svetlo i mlado slikarstvo. Pustite sunce neka uđe i slikajte stvari onako kako izgledaju u punoj svetlosti dana”.

    Pošto su već deset godina mlađi umetnici bili isključeni iz zvaničnih krugova, Klod Mone, Pjer Ogist Renoar, Kamij Pisaro, Alfred Sisli, Edgar Dega, Pol Sezan i mnogi drugi, u nameri da prikažu svoj rad nezavisno od Salona u Parizu, osnovali su “Udruženje nepoznatih umetnika, slikara, vajara, grafičara i drugih”. Nova umetnička grupa svoju prvu izložbu otvorila je 1874. godine u starom ateljeu koji je pripadao poznatom fotografu Feliksu Nadaru. Ova njihova izložba nije imala uspeha kod publike. Ime ,,impresionizam” pojavilo se prvi put iste godine. Luis Leroj, saradnik francuskog lista Šarivari, dao je naziv svom članku o prikazu izložbe- Izložba impresionizma, po izloženoj slici Kloda Monea, Impresija, rađanje sunca. Ovaj izraz je upotrebio u podrugljivom smislu, ali je kasnije prihvaćen i od samih slikara i 1877. godine Udruženje izlaže pod tim imenom.

    Impresionisti napuštaju atelje da bi slikali pod vedrim nebom. Spontan odnos prema svetu, a ne prema jednoj kulturi, omogućio je impresionizmu da koristi likovna iskustva svih, a ne samo evropskih slikara. Saznanje da je svetlost sastavljena od boja, da u njoj nema bele i crne, već samo toplih i hladnih boja kojima je moguće izraziti svetlost i senku, dobila je punu primenu u slikarstvu impresionizma. U početku pokretu pripadaju Klod Mone (svetlost je za Monea bila jedina realnost. Slikao je jedan motiv više puta u različito doba dana i godine, stvarajući tako nove i drugačije slike), Pjer Ogist Renoar, Eduard Dega, Pol Sezan, Kamij Pisaro, Alfred Sisli. Eduar Mane se smatra pretečom iako nije pripadao grupi. Eduar Mane verovao je da su sami potezi četkice, a ne ono što oni znače, umetnikova osnovna delatnost. Tek u svojim poslednjim delima Eduar Mane se može smatrati za pravog impresionistu. Dire i Diranti bili su jedini kritičari koji su shvatili značenje pokreta. Raspravljajući o umetnosti složili su se u sledećem:

    1. Netrepeljivost prema akademskoj umetnosti zvaničnih salona
    2. Orijentacija prema realizmu
    3. Potpuna nezainteresovanost za subjekt (davanje prednosti pejzažu i mrtvoj prirodi)
    4. Odbacivanje navike iz ateljea o prvo postavci i osvetljenju modela, počinjanje crtanjem a onda boja.
    5. Slikanje u plein-artu (slikanje napolju)

     Još pre izložbe, pravci i interesovanja raznih članova grupe nisu isti. Mone, Renoar, Sisli i Pisaro rade na obalama Sene, pokušavajuci da naslikaju impresiju svetlosti i providnost atmosfere i vode bez gradacija svetlo-tamnog, izbegavajući crnu boju, izbegavaju emociju i romantična nadahnuća. Sezan i Dega, veruju da je potrebno dobro poznavati istoriju slikarstva. Edgar Dega se od ostalih impresionista razlikovao po temi, formi koja ostaje čvrsta, pri čemu nije zanemario analizu svetlosti. Za impresioniste se vezuje svojim izoštrenim osećanjem modernog života i smislom za trenutne prizore. Ali, nikada se nije smatrao pravim impresionistom, niti je prihvatio sve njihove zamisli.

    Slikari impresionizma nisu nikada obrazovali školu u pravom smislu reči. Imali su izrazitu  zajedničku odbojnost prema akademizmu, slikanje u svetlim tonovima i slikanje u “pleneru”, u prirodi. Njih više povezuje lično prijateljstvo nego jedinstvena doktrina. Eduar Mane, Klod Mone, Edgar Dega, Pjer Ogist Renoar i Kamij Pisaro imaju dosta zajedničkih crta, ali možda čak i više razlika u slikarskom izražavanju. Pol Sezan je okarakterisao Monea svojom čuvenom izjavom: ” On je bio samo oko – ali kakvo oko!”.

    -Neoimpresionizam

    Žorž Sera, Pol Sinjak, Maksimilijen Lis i jos nekoliko drugih umetnika se udružuju 1884. s namerom da odu dalje od impresionizma, da stvore naučnu bazu za vizuelni i operativni slikarski proces. Njihovoj nameri se suprotstavljaju Mone i Renoar, tako nastaje razlika izmedju romantičnog i naučnog impresionizma. Termin neoimpresionizam je prvi put upotrebio francuski likovni kritičar Feliks Feneon 1886. godine. Neoimpresionisti uvode poentilističku tehniku, koja se sastoji od deljenja tonova na njihove sastavne delove, tj. na male mrlje čistih boja koje su postavljene jedne pored drugih, tako da u oku posmatrača stvaraju jedinstveni ton.

    Četiri osnove na kojima se zasnivala neoimpresionistička teorija definisane su u jednom neompresionističkom manifestu: “Deliti, to znači obezbediti sva preimućstva svetlosti, kolorita i harmonije: optičkim mešanjem čistih pigmenata; razdvajanjem različitih elemenata kao što su: lokalna boja, boja osvetljenja, njihove reakcije; ravnotežom ovih elemenata i njihovom proporcijom; izborom poteza odmerenog prema dimenziji slike.”

    -Simbolizam

    Simbolizam je reakcija na impresionizam, prividno suprotan neoimpresionizmu. Nadovezuje se na romantizam i njegov cilj je bio predstavljanje stvari koje se ne mogu racionalno opisati (raspoloženje, emocije…) Simbol je samo sugestija suštine stvari. Iako se razlikuje od impresionističke čiste vizuelnosti, ne suprotstavlja se sadržajnosti impresionizma, vec nastoji da promeni sadržaje na isti način kao što impresionizam menja vrednost formi. Umetnost se ne prikazuje vec pomoću znakova razotkriva realnost koja je sa ove ili one strane svesti. Simbolizam nastoji da podstakne razmišljanja o svemu čemu se ne može sporiti da je realno, iako nije očigledno.

    Likovni umetnici su prikazivali subjektivne, fantastične i mistične teme, često se koristeći motivima iz antičke mitologije i klasične književnosti, te crkvenim i erotskim motivima. U oblikovanju su se koristili stilskim sredstvima realizma, impresionizma i ekspresionizma. Tipični su predstavnici ovog smera su francuski slikari Gistav Moro, Gistav Doré, Pjer Puvis de Šavan, Odilon  Redon, zatim nemački slikari Arnold Buklin, Gustav Klimt, Hans fon Marées i grupa Nabis.

    Godine 1891. i 1892. kritičar Alber Orije definiše simbolističko slikarstvo koje je za njega „idejno, sintetičko, subijektivno i dekorativno“.

  • Učenje engleskog jezika na daljinu

    Učenje engleskog jezika na daljinu

    ,,Sa sve većom popularnošću e-učenja, palo mi je na pamet da bi ono ‘’e’’ trebalo da znači više od ,,elektronsko’’. Ako ćemo ga zvati e-učenje, zar ne bi trebalo da bude efektivno (effective), efikasno (efficient) i angažujuće (engaging)?’’
    ― M David Merrill, (First Principles of Instruction)

     Potrebni su vam privatni časovi engleskog jezika, ali ne možete da uskladite svoje obaveze sa terminima koji se nude na nekom kursu… Ovo je najčešći problem sa kojim se susrećemo. Pravo rešenje za vas bili bi časovi engleskog na daljinu.

    Svojim tempom i prema sopstvenim potrebama

    Kojim god poslom da se bavite i koliko god godina da imate, znanje engleskog jezika je u današnje vreme nešto što se podrazumeva.

    Bilo da vam posao zahteva dobro poznavanje engleskog jezika ili jednostavno, zbog sebe lično želite da unapredite svoje znanje, da ,,osvežite” znanje engleskog jezika stečeno u školi, ili zato što ne želite da vas nepoznavanje engleskog jezika spreči da na putovanju ćaskate sa ljudima na ulici ili u kafiću, gotovo svakodnevno poželite da pohađate neki kurs jezika.

    Međutim, tada nailazite na probleme koji predstavljaju ozbiljnu prepreku. Časovi se održavaju u vreme koje vama ne odgovara, ili kurs traje predugo, časovi su 2 puta nedeljno, a vama je potrebno da to bude češće, intenzivnije.

    Još jedan problem mogao bi biti taj što ste vrlo često odsutni iz mesta stanovanja i niste u mogućnosti da fizički prisustvujete časovima. To dovodi do ozbiljnih frustracija, jer tada, ukoliko se ipak upišete, često propuštate časove, a tako i gradivo, i na kraju odustajete.

    Međutim, ukoliko biste se odlučili za časove engleskog jezika na daljinu, to bi eliminisalo sve prepreke, pre svega organizacione. Osim toga, mogli biste u dogovoru sa predavačem da imate nastavu koja je u potpunosti fokusirana na vaše potrebe, naročito ukoliko postoji rok do kojeg bi trebalo da dostignete određeni nivo znanja.

    Izbor pravog kursa

    U današnje vreme, polaznici koji se prijavljuju na kurs već unapred znaju šta im je potrebno, to jest, koji cilj treba ili žele da postignu. Najčešće je to sticanje određenog nivoa znanja zbog potreba posla koji obavljaju ili zbog budućeg zaposlenja.

    Zatim su tu kursevi pripreme za polaganje međunarodnih ispita, ali i pripreme za prijemne ispite za različite fakultete i za takmičenja. Ima i onih koji jednostavno žele da unaprede svoje znanje, kao i učenika osnovnih i srednjih škola kojima su potrebni dopunski časovi van škole. Takođe, postoje i oni polaznici čije je znanje engleskog jezika na visokom nivou, ali zbog potrebe posla moraju da savladaju terminologiju i komunikaciju u datoj stručnoj oblasti.

    Koji god da je cilj i razlog koji polaznik ima, prvo što treba uraditi je utvrditi stvarni nivo znanja, odnosno polaznu tačku.

    Vrlo često se dešava da predavaču malo znači činjenica koliko dugo već učite engleski jezik. U današnje vreme, gotovo da ne postoje ,,nulti početnici”, tj. oni koji uopšte ne znaju engleski jezik.

    Čak i oni koji ga nikada nisu učili u školi danas su svakodnevno izloženi engleskom jeziku putem medija, interneta, mobilnih telefona. Tako da, kad je reč o početnicima, najčešće govorimo o takozvanim ,,lažnim početnicima” (false beginners).

    Što se tiče onih koji su engleski učili ili i dalje uče, značajan faktor u nivou znanja koje poseduju je to koliko su toga usvojili ili koliko ga često koriste u svakodnevnom životu. Jer veoma često budemo nesvesni koliko toga se usput izgubilo pošto nam ostane ono pasivno znanje, koje se najčešće ogleda u razumevanju govora, bilo uživo ili u filmovima, pesmama itd.

    Najbolji, i najpouzdaniji način utvrđivanja trenutnog nivoa znanja je takozvani Placement test. On može biti u štampanom obliku ili onlajn. Bez obzira na varijantu, svi testovi ove vrste sadrže određeni broj pitanja koja kreću od lakših ka težim i većina njih ima određeno vreme za koje treba uraditi test. Na osnovu rezultata odrađenog testa, prema skali, određuje se nivo znanja kandidata.

    Ukoliko nije reč o onlajn testu, postoji i dodatni, usmeni deo, gde predavač, prateći uputstva, razgovara sa kandidatom i ocenjuje njegovo znanje.

    Kako funkcioniše učenje engleskog jezika na daljinu?

    Suština kurseva na daljinu i osnovna razlika u odnosu na klasičan kurs jezika je ta što se nastava u potpunosti odvija putem Interneta. Tehnički posmatrano, jedino što je potrebno da poseduju i polaznik i predavač je računar i pristup internetu. A s obzirom na to da gotovo svi danas poseduju ,,pametne telefone” možete biti bilo gde i istovremeno pohađati kurs jezika.

    Ovde će biti govora o vrlo pristupačnom i nimalo zahtevnom obliku nastave. Postoje, naravno, i naprednije varijante učenja na daljinu (Moodle platforma, Google Docs, Wikispaces, Conference Call itd.) koje se uglavnom koriste za e-studije, tj. za pohađanje fakulteta na daljinu.

    S obzirom na to da one zahtevaju naprednija informatička znanja, koja mogu predstavljati prepreku polaznicima, govorićemo samo o onim široko rasprostranjenim i lako dostupnim načinima komunikacije putem interneta. Pre svega, tu se misli na e-mail, blog, društvene mreže (pre svega Facebook i  Twitter), Skype, YouTube i sl.

    E-mail je idealan za razmenu materijala između polaznika i predavača. Na ovaj način mogu se slati  eseji, pisma, testovi, kao i PowerPoint prezentacije na određenu temu.

    Društvene mreže poput Facebook-a i Twitter-a predstavljaju najjednostavniji način razmene informacija. Predavač najčešće u svrhu podučavanja ima otvoren poseban nalog na kojem razmenjuje informacije sa svojim polaznicima, ili pak objavljuje korisne linkove, slike, dokumenta, mape uma kao deo pomoći ili zadatak svojim polaznicima. Ne mora nastava obavezno da bude individualna. Društvene mreže su vrlo pogodan način za zajedničke aktivnosti više polaznika. Mogućnost pravljenja grupa na ovoj mreži može biti korisno za podučavanje i razmenu materijala sa određenom grupom polaznika sa istim potrebama. Takođe je tu i mogućnost group chat-a gde polaznici i predavač mogu da komuniciraju.

    Edukativni portali poput Samoobrazovanje.rs, nude toliko korisnih članaka, da prosto imate dilemu šta je najbolje. Preporučujemo Udemy ili Duolingo.

    Blog je takođe mesto koje je vrlo korisno za učenje na daljinu. Tu predavač može da objavi sve ono što je polaznicima potrebno za rad, a uz to je posebno pogodan jer je materijal dobro organizovan. Ne morate da tragate za onim što vam je potrebno tako što ćete prelistavati sve što je objavljeno, već direktno izaberete kategoriju i informacije su na klik od vas. Pogledajte članak na sajtu prevodilačka agencija Libra kako se vodi specijalizovani blog, i koji su principi kad je u pitanju profesionalno kreiranje sadržaja za web sajtove.

    Skype predstavlja idealan izbor za deo kursa koji podrazumeva usmenu komunikaciju, dok je YouTube neiscrpan izvor tutorijala i video snimaka koji mogu biti primer kako izgleda usmeni deo nekog međunarodnog ispita ili pak tu možete naći dobre priče ili kratke filmove koji mogu predstavljati osnov za razgovor ili temu za pisanje.

    Ono što svakako treba pomenuti kao dobar materijal, ali i oblik učenja su mape uma. One predstavljaju dobar način da predavač na zanimljiv i koncizan način predstavi određeni nastavni materijal, bilo da je reč o nekoj gramatičkoj kategoriji ili o vokabularu. Isto tako, i polaznici mogu dobiti zadatak da izrade mapu uma bilo tokom usvajanja novog gradiva, bilo kao sistematizaciju naučenog.

    Kurs po vašoj meri

    U zavisnosti od toga za koji ste se kurs opredelili, on će imati različite sadržaje i različit tempo i način rada.

    Pripreme za polaganje međunarodnih ispita (ESOL exams), na primer, podrazumevaju veoma zahtevan i obiman način rada. One od polaznika zahtevaju veoma ozbiljno i svakodnevno angažovanje, a od predavača izuzetno dobru pripremu. Ovi ispiti su vrlo specifični i podrazumevaju zadatke određenog formata, utvrđene gramatičke kategorije za dati nivo, kao i ozbiljne pripreme u veštini pisanja.

    Naročito ako je reč o B i C nivoima. S obzirom na to da je reč o individualnom poduhvatu, učenje engleskog jezika na daljinu je idealan izbor za ovakvu vrstu pripreme.

    Predavač polazniku obezbeđuje neophodan nastavni materijal, a u zavisnosti od teškoća koje mogu da nastupe tokom priprema, polaznik dobija i dodatni materijal kako bi se otklonili problemi. Takođe, Skype je ovde idealno rešenje za uvežbavanje usmenog dela ispita.

    Prijemni ispiti, po mišljenju onih koji su ih polagali, ali i po mišljenju psihologa, predstavlja jedan od najstresnijih trenutaka u našem školovanju. Zbog toga je veoma važno steći samopouzdanje u svoje znanje.

    Ono što predstavlja opasnost na samom početku je ubeđenje učenika da je nivo njihovog znanja mnogo viši nego što je potrebno za uspešno polaganje prijemnog ispita, naročito na Filološkom fakultetu. Čak i da učenik ima odličnu ocenu i da je najbolji u odeljenju i u školi kad je engleski jezik u pitanju, to vrlo često nije dovoljno. Iako se ispit u najvećem delu sastoji od izbora jednog od ponuđenih odgovora, potrebno je puno znanja da se odbace pogrešni, a izaberu pravi odgovori. Učenje na daljinu je za ovakvu vrstu pripreme, savršeni način jer u komunikaciji sa predavačem u najkraćem roku dobijate odgovore na sva vaša pitanja i rešavate sve nedoumice. Na sličan način možete se pripremiti i za takmičenja u znanju stranih jezika.

    Ukoliko ste učenik osnovne ili srednje škole i imate poteškoće u savladavanju gradiva, kao oblik dopunske nastave možete izabrati učenje engleskog jezika na daljinu. Ne morate, dakle, da izlazite iz kuće i odlazite na drugi kraj grada kako biste otišli na privatan čas. Nastavnik vam ovako može pružiti sva objašnjenja, dobićete dodatni materijal za vežbanje i razne vrste testova kako biste proverili naučeno. Isto tako, ovaj način učenja možete izabrati kao dodatnu nastavu, ukoliko imate utisak da vam ono što radite na časovima u školi nije dovoljno i želite da proširite svoja znanja.

    Kursevi opšteg znanja engleskog jezika (General English) su oni koje polaznici najčešće pohađaju. Oni podrazumevanju savladavanje određenog nivoa znanja jezika koji se koristi u svakodnevnoj komunikaciji (bilo usmenoj ili pisanoj) bilo da je za potrebe posla ili lične potrebe. U zavisnosti od nivoa, kursevi traju duže ili kraće i podrazumevaju različite oblike rada.

    ESP (English for Special Purposes) kursevi predstavljaju vrlo specifičan oblik učenja. Kada savladate neke osnove engleskog jezika, vrlo često imate potrebu da, zbog prirode svog zanimanja, ovladate i određenim pojmovima koji su specifični za posao kojim se bavite. Ova vrsta kursa podrazumeva temeljnu pripremu predavača u smislu upućivanja u određenu stručnu oblast. Tu govorimo, na primer, o medicini, turizmu, vazduhoplovstvu, informacionim tehnologijama, pravu, ekonomiji i sl.

    Potrebe i mogućnosti

    Zajednički evropski  okvir za žive jezike (Common European Framework of Reference for Languages – CEFR) je opšteprihvaćeni dokument koji je usvojio Savet Evrope za utvrđivanje nivoa znanja jezika. Ovaj okvir sastoji se od vertikalne i horizontalne podele. Vertikalno, on određuje nivo znanja jezika – A, B i C, gde postoji potpodela na A1, A2, B1, B2 i C1, C2, od najnižeg do najvišeg nivoa znanja, tj od početnika do nivoa izvornog govornika. Horizontalna podela ista je za sve nivoe u tom smislu da se za svaki nivo ocenjuje znanje iz 4 jezičke veštine – čitanje (razmevanje pročitanog teksta kao i gramatika i vokabular), slušanje (razumevanje na sluh), govor i pisanje(pisanje eseja, pisama itd.) (Reading (and Use of English), Listening, Speaking, Writing). Za svaki od nivoa postoje određeni zahtevi, tj znanja koja treba usvojiti kao i nivo koji treba dostići.

    Danas možete čuti puno ljudi kako koriste termine npr. B1, B2 bilo da govore o tome koji kurs žele ili kada govore o svom nivou znanja engleskog jezika, a da pritom uopšte nisu svesni koliko to uopšte prilično visoki i zahtevni nivoi znanja i koliko mnogo faktora oni zapravo podrazumevaju.

    Najčešći problem sa kojim se suočavaju predavači i vlasnici škola koje se bave organizovanjem kurseva engleskog jezika je taj da polaznici dođu sa zahtevom da pohađaju ,,kurs konverzacije” i da se radi što manje (ili nimalo) gramatike. U takvim situacijama, ja lično, volim da dam primer iz našeg maternjeg jezika: Zamislite na srpskom jeziku rečenicu ,,Ja hteti voda”. Sve vam je jasno. Taj neko je žedan i želi čašu vode. Poruka je preneta i nema nedoumica. Ali… Da biste preko ,,Ja želim čašu vode”, ,,Mogu li dobiti čašu vode?” i sl. došli do ,,Da li biste bili ljubazni da mi donesete čašu vode?” treba da učite gramatiku. Sigurna sam da niko ne želi da ostavi utisak nepristojnosti i neznanja u razgovoru sa ljudima, naročito ako je reč o poslovnom razgovoru ili, pak, romantičnom sastanku.

    Slična situacija je i sa pisanjem. Danas svaki računar u programu Word ima Grammar and Spelling Check. Kadgod pogrešno otkucate reč ili je rečenica gramatički netačna, program vam ponudi da je promenite.

    Međutim, vrlo često vam ponudi i mogućnost ,,Consider rephrasing”… Nekada vam nudi da promenite u opciju koja vama ne odgovara jer nekad ne prihvata neke naprednije gramatičke konstrukcije. Drugo, i ništa manje važno, je to što u engleskom jeziku postoje vrlo precizni zahtevi šta svaka vrsta eseja ili pisma treba da sadrži i kakav izgled, čak, treba da ima. Ne želite da vaše poslovno pismo (na primer, prijava za posao) ima izgled i sadržaj pisma ili mejla kakav biste poslali svom bliskom prijatelju.

    Zbog toga je veoma važno dozovliti onima koji se ovim poslom bave da za vas izaberu najbolji način kako da dođete do željenog cilja. I uspeh je zagarantovan!

    Dragana Žigić

  • Asertivne veštine kao oruđe komunikacije modernog doba

    Asertivne veštine kao oruđe komunikacije modernog doba

    Svakodnevno se susrećemo sa terminom komuniikacija. Uz to često idu i pojmovi timske veštine, socijalna inteligencija i slično. Sigurno ste već čuli za opštu podelu komunikacije na verbalnu i neverbalnu.

    Već je opšte poznato da je nemoguće ne komunicirati.

    Upravo zato, kojim god poslom da se bavimo i koliko god godina da imamo potrebno je da se bavimo sopstvenim veštinama komunikacije. Jedna od veština komunikacije, možda i najšira, je asertivnost (asertivna komunikacija). Asertivno ponašanje podrazumeva je komunikacija iz pozicije poštovanje i sebe i drugog bića. Reči su anglosaksonskog porekla (eng. assertive i assertive behaviour) u značenjima pouzdanog, odgovornog i samopotvrdnog ponašanja ličnosti kada su ugrožena njena legalna prava. Ali da se na kratko vratimo na širi pojam-komunikaciju. Postoje 4 tipa komunikacije:

    1. Agresivni (komunikacija uz optuživanje, naređivanje, agresivnu gestikulaciju, prekidanje sagovornika i ne priznavanje grešaka)
    2. Pasivni (komunikacija uz izbegavanje konflikata po svaku cenu i zadovoljenje drugog, bez poštovanja sosptvenih želja i potreba, brzo priznavanje grešaka i povlačenje)
    3. Pasivno-agresivni (komunikacija uz sarkazam, optuživanje drugih, bez pokazivanja pravih osećanja, uz sindom žrtvenog jarca)
    4. Asertivni (zauzimam se za sebe, poštujem tebe!)

    Dakle, kako bismo mogli da kažemo za sebe da koristimo 4.tip komunikacije, to jest da smo asertivni neophodno je da i sebe i drugu osobu tretiramo sa poštovanjem. Zvuči jednostavno? Možda, ali nemoj te se zavarati melodičnošću reči. Nije nimalo jednostavno. Ali vredi potruditi se.

    Kad smo razjasnili šta asertvnost jeste, da vidmo šta nije. Na putu do razvoja asertvnih veština ne smemo upasti u klopku.

    Asertivnost nije:

    1. Kreiranje uspeha po svaku cenu (asertivna komunikacija ne garantuje nam uspeh i ne smemo postupati iz pozicije postavljanja zahteva već želja, asertivnost je stvar kooperacije)
    2. Otvorenost po svaku cenu (asertivnost ne podrazumeva da po svaku cenu izražavamo sve što mislimo, važna je uvremenjenost i intenzitet asertvnog odgovora, kako bi Tostoj rekao Prestani govoriti onoga trenutka kad primetiš da se sam uzrujavaš ili da to čini onaj kome govoriš)
    3. Istrajnost po svaku cenu (moramo biti spremni da uz odgovarajuće argumente promenimo stavove, želje. Sa tim se složio i sam Čerčil-Fanatik je onaj ko ne može promeniti svoje mišljenje i ne želi promeniti temu...)

    Kako bismo ispunili prvi deo pravila asertivnosti-zauzimam se za sebe-moramo znati asertivna prava. Ona su: pravo na samoodgovornost, pravo da se ne dopadam nekome, pravo na nepravdanje, na granice, promenu mišljenja, na grešku, na neznanje i saznavanje, na ne razumem i nije mi jasno, na sopstvenu logiku i pravo na autonomiju.

    Drugo deo asertivnosti odnosi se na-poštujem tebe. Kako bismo poštovali druge potrebno je da znamo asertivne dozvole.

    Zapravo asertivna prava isto su što i asertivne dozvole samo što se odnose na naš odnos prema drugoj osobi.

    Najteže je biti asertivan u situacijama kad nas neko evidentno ne poštuje ili pokušava da se bavi manipulacijom. Tad nam mogu pomoći sledeće asertivne tehnike:

    1. Pokvarena ploča (sagovorniku stavljamo do znanja da smo je razumeli i ponavljamo svoju jasnu poruku)
    2. Održavanje fokusa (vraćamo sagovornika koji je skrenuo sa teme na ispravan prava, idealno je izazvati flow)
    3. Time out (ignorišemo sadržaj ljutnje dok se osoba ne smiri)
    4. Odlaganje reakcije (odlažemo sopstvenu reakciju dok o svemu ne razmislimo još jednom)
    5. Delimično slaganje ili zamagljivanje (prihvatamo deo manipulativne kritike ali procenu naše ličnosti osporavamo)
    6. Tehnika vraćanja lopte (koristimo svoje pravo da ne razumemo šta je osoba htela da kaže i da dođemo do pojašnjenja)

    U situacijama kad treba da primimo kritiku ili je damo posebno je izazovno biti asertivan.

    Ne govorim o pozitivnim kritikama (pohvalama) nego o o negativnim kritikama. Kad kritikujemo drugu osobu važno je da je i tad poštujemo. To je moguće uz sledeće asertivne principe:

    1. Ponašanje a ne bića (treba kritikovati ponašanje a ne osobu)
    2. Subjektivnost (kritiku formulisati kao sopstveni doživljaj, kako ponašanje osobe utiče na nas)
    3. Minimalno dovoljan intenzitet (neophodno je proceniti koji je dovoljan intenzitet za drugu osobu)
    4. Predlog (kritika nema mnogo smisla ako ne damo predlog kako ispraviti grešku)
    5. Povratna informacija (ako pitamo sagovornika šta misli o onome što smo rekli pokazujemo da se njeno mišljenje ceni)
    6. Hladno-toplo poruka (izražavanje iskrenog čuđenja zbog nedoličnog ponašanja osobe s obzirom da se inače adekvatno ponaša u sličnim situacijama)
    7. Sendvič poruka (prvo isticanje onoga što je sagovornik dobro uradio pa tek onda prelaženje na negativnu kritiku)
    8. Poziv na samokritiku i samokorekciju (pitati sagovornika šta misli da je pogrešio i kako je trebalo da postupi umesto toga).

    Osim situacija ukraćivanja poštovanja i kritikovanja od strane drugih šta nas još ometa u tome da budemo asertivni?

    U pitanju je kvarni trio-uloga spasioca, uloga progonioca  uloga žrtve. Ulogu spasioca preuzimamo kad za druge ljude obavljamo neke stvari koje ne želimo, recimo čuvamo decu bračnom paru koji svakog vikenda ide u noćne izlaske do zore. Ulogu žrtve igramo kad otpisujemo sopstvene sposobnosti i dozvoljavamo drugima da rukovode našim životom. Kad je u pitanju uloga progonioca ona podrazumeva stalno okrivljivanje druge osobe, napad na biće umesto na ponašanje, odbacivanje našeg okruženja.

    Pored toga, u misiji postizanja asertivnog ponašanja koče nas i iracionalna uverenja. Neka od tih uverenja su:

    1. Razmišljanje crno-belo (ili je ovako ili onako, nema sredine)
    2. Mentalni filter (obraćanje pažnje samo na negativno)
    3. Personalizacija (postavljanje sebe u centar dešavanja)
    4. Skok na zaključak
    5. Preterana generalizacija
    6. Proricanje sudbine (uverenje da će određeno ponašanje imati jasne posledice)
    7. Etiketiranje (stavljanje opštih uvredljivih oznaka na sebe i druge)
    8. Čitanje misli (uverenje da znamo kako se neko oseća)
    9. Definicione izjave (definisanje opštih pojava na osnovu sopstvenih uverenja-srećan je samo onaj koji ima posao)

    Asertivnost može da se posmatra kao zlatna sredina između pasivnosti i agresivnosti.

    Često čujemo da je neophodno biti agresivan i ne dati na sebe da bi uspeo u nečemu, a da pasivnu osobu koja se pokorava niko ne poštuje. Setite se da je istina uvek negde između.

    Zauzimajte se za sebe, ali na tom putu obratite pažnju da ne gazite druge!

    Od komunikacije se ne može i ne treba pobeći. Dok god je nas biće i nje. Pa i posle našeg vremena. Umesto žaljenja nad složenošću komunikacije ovladajte njom! Teško je i biće teško. Koliko god da nam dobro ide grešićemo. Na početku će biti aktuelan princip krize-korak napred, dva koraka nazad. Samo budite uporni. Naravno nemoguće je biti asertivan ako se ne obrati pažnja na ono što govori ili pokazuje sagovornik. Istraživanja su pokazala da obrađujemo samo stotinak reči sagovornika u minuti a razmišljamo sa preko 1000 reči za isto vreme.

    I uvek imajte na umu reči Paula Koelja-Nije zlo ono što ulazi u čovekova usta, nego je zlo ono što iz njih izlazi. Širimo dobro.

    Piše: MA Liza Pisčević